Kompozicija slike u fotografiji je preuzeta iz područja likovne umjetnosti. Kompozicija je raspored elemenata koji se nalaze na fotografiji. Fotografija je dvodimenzionalna (ima dužinu i visinu), a prikazuje prostor koji ima tri dimenzije (dužinu, visinu i dubinu). Kod komponiranja fotografije potrebno je posebno paziti na raspored prednjeg plana, sredine i pozadine. Isto tako, raspored elemenata morat de ovisiti o tome kako je čovjek naučio čitati pismo (slijeva na desno). Fotografiju nećemo „čitati“, tj. gledati doslovno kao što čitamo. Na fotografiji demo u kompoziciji prvo uočiti predmet koji je u fokusu (izoštren). Ako su svi predmeti na fotografiji izoštreni mi demo svejedno odabrati glavni predmet (fokusnu točku) fotografije. Važno je znati taj najvažniji predmet smjestiti u prostor fotografije.

Početnici u fotografiji najčešće glavni predmet (fokusnu točku) smještaju u sam centar fotografije. To je u velikoj većini slučajeva greška. Takve su fotografije najčešće dosadne. Kompozicija u kojoj je glavni predmet u centru nazivamo centralnom kompozicijom. Iako ju najčešće treba izbjegavati, centralna kompozicija je ponekad poželjna – kada želimo naglasiti neku simetriju.

Pravilo zlatnog reza je možda najbolje pravilo u kompoziciji fotografije. Zlatni rez je otkriven davno (već u staroj grčkoj umjetnosti – u kiparstvu i arhitekturi). Po pravilu zlatnog reza fokusnu bi točku trebalo izmaknuti iz centra u jednu od trećina fotografije. Ako bismo fotografiju podijelili na tri dijela (i po dužini i po visini) najbolje je rješenje za smještanje fokusne točke (točke interesa) u jedno od sjecišta tih trećina. Ljudskom je oku takva kompozicija najugodnija. Dakle, ako snimamo neki predmet bolje ga je smjestiti na trećini fotografije nego na centru.

Fotografiju možemo komponirati horizontalno (vodoravno), vertikalno (okomito) i dijagonalno. Horizontalno se komponiraju pejzaži i vedute, vertikalno portreti pojedinaca, visoke zgrade, drveće, slapovi i sl., a dijagonalno najčešće neki detalji u pejzažu ili predmeti. Horizontalnom kompozicijom izražavamo širinu, prostranost i stabilnost, vertikalnom visinu, veličinu i stabilnost, a dijagonalnom dobivamo dojam kretanja, dinamike, nestabilnosti.

Postoje još i kvadratna, trokutna i kružna kompozicija. Kvadratnom izražavamo simetriju i pravilnost oblika, trokutnom postižemo razigranost, možemo i naglasiti nečiju važnost (kod portreta triju osoba), a kružnom centralnu simetriju.

U kompoziciji će veliku ulogu igrati planovi (udaljenost od snimanog predmeta). Gotovo svaka fotografija ima prednji, srednji i stražnji plan. Prednji i srednji plan su najčešće najvažniji (prikazuju predmet interesa), a stražnji plan je zapravo pozadina koja služi kao kulisa. Ako je stražnji plan loše odabran on de smetati za gledanje predmeta interesa u prednjem planu. Stražnji se plan najčešće neutralizira tako da se baci van fokusa (s plitkim poljem oštrine) ili da se pojednostavni ako se može. Predmet interesa mora biti u fokusu, pa ako je u srednjem planu onda se i prvi plan fotografije baca van fokusa kako ne bi smetao za promatranje glavnog predmeta.